Reumatoidni artritis je kronično oboljenje u kojem dolazi do upale zglobova, njihovog oticanja, bolnosti, ukrućenosti i gubitka funkcije. Proces započinje u sinoviji, membrani koja omotava zglob, tvoreći zaštitnu vrećicu koja je ispunjena sinovijalnom tekućinom. Osim zaštite zglobova, ova tekućina snabdijeva hranjivim tvarima i kisikom hrskavicu, glatko tkivo koje oblaže krajeve kostiju. Stalni upalni proces koji zahvaća sinoviju postupno razara kolagen, čime se prostor u zglobu smanjuje i konačno razara samu kost. Najčešće su zahvaćeni mali zglobovi šake, ručni zglobovi, ramena, koljena i gležnjevi.

Stvarni uzroci nisu poznati a smatra se da je to kombinacija nekoliko čimbenika, među kojima su abnormalni autoimuni odgovor, genetska predispozicija te virusna ili bakterijska infekcija.

Reumatoidni artritis češći je u žena nego muškaraca u odnosu 3:1. Premda se najčešće razvija u dobi od 30 do 60 godina, učestalost raste sa starenjem. Rizik je povećan u obiteljima s povijesti reumatoidnog artritisa.

Bolest se u najvećem broju slučajeva razvija sporo, ali progresivno. Može početi bez povoda ili je može izazvati neki stres. Vrlo rijetko bolest započinje akutnim, naglim napadima s teškom upalom jednog ili više zglobova.

Dijagnosticiranje reumatoidnog artritisa nije jednostavno jer mu mogu nalikovati mnoga druga stanja. Rezultati krvnih pretraga i rendgenske snimke mogu biti normalni još mjesecima nakon pojave bolova u zglobovima. Krvnim pretragama može se posumnjati na mogući reumatoidni artritis (reumatoidni faktor, brzina sedimentacije eritrocita (SE), C-reaktivni protein (CRP).

Bolesnik se u počeku loše osjeća, malaksao je, može se javiti pojačano znojenje, slabiji apetit i poremećaj ritma spavanja, nespretnost pri svakodnevnim radnjama…
Karakterističan simptom reumatoidnog artritisa je jutarnja ukočenost ili nakon dužeg sjedenja no nakon popuštanja ukočenosti bolesnik može normalno obaviti poslove bez većih poteškoća.

Bolovi i otekline zglobova, najčešće simetrično, su slijedeća faza. Često su otečeni zglobovi topliji od normalne kože, jako bolni, pa ponekad blagi dodir može bolesniku uzrokovati dodatno pojačavanje boli. Zbog izraženih bolova opseg pokreta bolesnika je ograničen.

Ukoliko bolesnik ne reagira na liječenje dolazi do deformacija zglobova. Kronične upale malih zglobova na šaci imaju za posljedicu deformaciju šake u smislu skretanja prstiju u ulnarnu stranu, dok čitava šaka može zbog degeneracije u ručnom zglobu biti skrenuta radijalno.

Osim na zglobovima, promjene se mogu javiti i na drugim organima i organskim sustavima.
Od unutarnjih organa zapažene su promjene na srcu (perikarditis) i plućima (pleuritis te difuzna intersticijska fibroza pluća) .

Reumatoidni artritis liječi se lijekovima u smislu uklanjanja boli i progresije oboljenja i promjenom načina života, no nažalost još ne postoji odgovarajući program liječenja. U početku se obično primjenjuju nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAIL) koji smanjivanjem upale ublažavaju bolove, a ako se ne pokažu djelotvornima, terapija se upotpunjuje drugim preparatima (antireumatici, kortikosteroidi, imunosupresivi, biološki lijekovi…)

Potrebno je redovito vježbati, kontrolirati težinu, paziti na ishranu.

Fizikalnom terapijom nastoji se smanjiti bolove, upalu a posebno raznim vježbama očuvati gibljivost.