Kod gospođe Pošćić došla sam preko preporuke. Tada sam već više od mjesec dana ležala skoro nepokretna. Dijagnosticirana mi je Discopathia L5 /S1, Lumboischialgia i skolioza. imala sam jake bolove u križima koji su se širili u noge usprkos jakim tabletama za bolove koje sam uzimala. Nisam mogla sjediti niti stajati duže od par minuta a ležati sam mogla samo na boku i to samo u određenom položaju.
Danas nakon 12 terapija sjedim dok ovo pišem, krećem se uz minimalne bolove i mogu normalno spavati.
Neizmjerno sam zahvalna gospođi Pošćić i njezinom timu ne samo na stručnosti već i na razumijevanju i velikoj želji koju imaju da pomognu. Raduju se svakom poboljšanju kao i ja.
Iskreno preporučujem fizikalnu terapiju gospođe Pošćić.
Hvala Vam!
Imam tako poneku godina iskustava s fizioterapeutima, neurokirurzima, ortopedima i ostalom ekipom (41 :o) ) Svakome na dobru hvala. A vama, drage moje, od srca hvala na trudu, znanju, savjetima, strpljenju, pomoći.... I na boli koja nestaje. Dragocjene ste.
Was enjoying every second spent at the clinic. Gordana gave me professional review of my back and my upper body which helped me to realize my problem. Diana was very kind and motivational during exercises! Highly recommended!
Nigdje toliko stručnosti i ljubaznosti kao od osoblja fizioterapeutske prakse Gordane Pošćić.
Zadovoljna klijentica!
Prije dvadesetak godina sam imala tešku prometnu nesreću u kojoj mi je, između ostalog, bila povrijeđena kralježnica. Iako sam se rehabilitirala te takvo stanje održavala kroz redovito vježbanje, kontinuirano sam patila od bolova u donjem dijelu leđa, pogrbljenog držanja te napetosti u ramenima i lopaticama. Već nakon prvog tretmana u Privatnoj praksi fizikalne terapije i rehabilitacije Gordana Pošćić, stanje je bilo znatno bolje da bi se kroz sljedećih nekoliko tretmana u potpunosti normaliziralo.
Kako tokom dana puno sjedim, dodatno sam krenula na limfnu drenažu cijelog tijela (Emmett tehnika), što je osim pokretanja metabolizma i smanjenja naticanja, za posljedicu imalo i pročišćavanje sinusa te prohodnost nosa pa tako napokon mogu normalno disati. Svatko tko se susreće s problemima kroničnog začepljenja dišnih puteva zna koliko je ovo sjajan uspjeh!
Zahvaljujem od srca!
Drago mi je da se na ovaj način mogu zahvaliti gospođi Pošćić koja mi je jako pomogla i to u vrlo kratkom roku. Već 10 godina, nakon što sam doživjela traumu glave i kralježnice imala sam niz problema prilikom kretanja, sagibanja, čak su mi i najjednostavniji pokreti predstavljali ogroman problem. Javljali su se spazmi koji su mi onemogućavali da se i malo pomaknem. Obišla sam brojne stručnjake, godinama sam lutala jer nitko nije niti pomislio da bi protruzija torakalog diska 6-7 mogla izazivati takve smetnje s bolnim grčevima u predjelu želuca i ošita od kojih se nisam mogla ustati s kreveta, čak mi je ometalo normalno disanje. Najviše mi je do sada pomogala masaža leđa i refleksna masaža na koju sam redovito išla (i još idem) kod doktora ali to samo nije bilo dovoljno.
Po preporuci prijatelja uputila sam se do gospođe Pošćić ne očekujući puno. Međutim, nakon 5 terapija i ciljanih vježbi koje sam izvodila s gospođom Pošćić (PNF) mogla sam disati punim plućima, počela sam se slobodnije kretati, izbacila sam i tablete koje sam dugi niz godina pila da bih mogla normalno hodati, pisati, oprati kosu, sagnuti se ... Nastavljam i dalje s terapijama i vježbama koje su mi toliko pomogle i znam da sam konačno našla osobu koja mi želi, ali i zaista zna pomoći.
Krajem kolovoza 2014. godine nisam ni sanjao koji problemi će me zadesiti nakon što sam se na vlažnoj skliskoj cesti okliznuo i nezgodno pao te distorzirao desni skočni zglob. U to vrijeme bio sam u punoj formi jer sam se rekreativno ozbiljno bavio veteranskim tenisom u okviru kojeg sam osvajao i brojne turnire, od lokalnih, nacionalnih te međunarodnih, sudjelovao na državnim i masters prvenstvima, te nekoliko puta igrao na evropskom i svjetskom prvenstvu. Inače radim inženjerski posao, a radio sam i kao učitelj tenisa.
Nakon pada i nošenja gipsa dva tjedna na desnoj nozi te koristeći štake, nepravilno sam i previše hodao opterećujući lijevu nogu, a i iznenadni trzaj pri padu je učinio svoje, tako da me nakon fizijatrijske rehabilitacije skočnog zgloba zadesio vrlo snašan išijas, iniciran diskushernijom i diskopatijom određenih lumbalnih kralježaka.
Od pokretljivog sportaša postao sam privremeni invalid. Osim vrlo snažnih bolova i žarenja te probadanja od lijevog kuka prema dolje postao sam i gotovo nepokretan uz znatan otklon tijela u desno i prema naprijed, uz mogućnost hodanja bez sjedanja od par metara. Tada nisam mogao leći potrbuške, a ležeći na leđima nisam mogao ispružiti noge. Noću nisam mogao spavati usprkos korištenju tableta protiv bolova. Naravno, svo to vrijeme sam bio na bolovanju.
Nakon obavljene RTG dijagnostike te posjete nekolicini specijalista ortopeda, fizijatara i kiropraktičara, postao sam svjestan da mi državni zdravstveni sustav može eventualno pomoći na duge staze, jer se zahtijevao i nalaz magnetske rezonancije, na koju se inače čeka mjesecima. Shvatio sam da moram odmah djelovati, jer mi nisu pomogle niti injekcije kao niti pojačani lijekovi protiv bolova. Tada sam mislio da se nikad više neću uspraviti. Državna fizijatrija čeka nalaz MR, a svo to vrijeme čekanja moja situacija je katastrofalna.
Tada sam odlučio posjetiti privatnu praksu fizikalne terapije i rehabilitacije gospođe Gordane Poščić, koja se nalazi u mojem kvartu, jer nisam imao što izgubiti. Već pri prvom posjetu i pregledu osjetio sam ljudski pristup sa jasno vidljivom željom da se pacijentu pomogne, pomalo iznenađen situacijom da su terapeutkinje punu pažnju posvetile samo meni. Ranijim posjetama nekim drugim ordinacijama bio sam suočen gotovo sa naguravanjem s drugim pacijentima, što u tim trenucima kada ste u tako lošem stanju još više odmaže.
Nakon tog pozitivnog iskustva sa prvog pregleda, odlučio sam da ću se prepustiti njihovom znanju dokle god se ne budem osjetio bolje. Mislim da dosta pacijenata pogrešno odustane nakon nekoliko prvih tretmana, jer u nekim akutnim situacijama kao što je bila moja, samo nekoliko tretmana naprosto ne može pomoći i treba biti strpljiv što su mi i stalno ponavljale terapeutkinje, ali za tu odluku treba imati i povjerenja. Na tim individualnim tretmanima radila se manualna manipulacija sa ciljem oslobađanja muskulature oko kralježnice, jer je ista bila tvrda kao kamen, isto kao i područje oko lijevog kuka. Iako sam bio ukočen, svakim novim dolaskom osjećao sam milimetarski pomak na bolje, tako da sam nakon pet tretmana mogao leći na trbuh, a uskoro i na leđa, što je naravno omogućilo još veće mogućnosti pri tretmanima. Povremeno sam bio tretiran magnetom i strujom te dva puta i na specijalnom sofisticiranom stroju Huber te instruiran o potrebitim vježbama.
Ne mala prednost ove ordinacije je i ta što tretmane obavljaju žene koje su se pokazale mnogo mirnijima, koncentriranijima i nježnijima, što nije bio slučaj u nekim drugim ordinacijama. Moram spomenuti i troškove koji nisu mali, ali isplati se potrošiti na nešto što vrijedi za zdravlje i u što imate povjerenja.
Nakon dvadeset tretmana kada sam već bio solidno otkočen i pokretljiv, sugeriran mi je kiropraktičar u Puli, koji me je nakon osam pojačanih tretmana gotovo izravnao i centrirao. Sada vježbam svaki dan po dva puta kako bi mi se stanje još više poboljšalo, istežući se i jačajući lumbalne mišiće te povremeno idem na bazen.
Za sada još osjećam peckanje u kuku, ali više ne uzimam tablete. Uskoro sam naručen kod neurokirurga što zahtijeva procedura zdravstvenog osiguranja, ali se nadam da će se specijalista složiti da mi za sada ne treba kirurški zahvat. U međuvremenu sam se vratio na moj inženjerski posao.
Kada mi se bolovi još više umanje, započeti ću sa konkretnijim vježbama jačanja muskulature, naravno uz savjete i stručnu pomoć gospođe Poščić. Po potrebi ću posjetiti i kiropraktičara. O tenisu za sada još ne razmišljam....
Srdačan pozdrav.
Predobra ekipa, vrhunska stručna pomoć i zlatne ruke Gordane, Ivane i Zorane! Dobio sam 10 tretmana zbog bolnih leđa. Iako je bol bila brzo otklonjena vježbama i masažama, odradio sam svih deset tretmana. Štoviše, svoje odlaske samoinicijativno sam nastavio i sam sam redovita mušterija na "održavanju". Održavam se i lagano, ali značajno napredujem. 49 mi je godina, osjećam se puno mlađi.
Do Gordane Poščić došla sam na preporuku neurologinje i prijatelja, temeljem njihovih osobnih iskustava. Jaka križobolja me je pratila dugi niz godina, iako sam redovito išla na fizikalne terapije, trošila različite lijekove protiv bolova i odlazila kod kiropraktičara.Susret s Gordanom bio je topao i motivirajući, terapija, raznovrsna, energična i nimalo bolna. Tu je bilo sve drugačije i vrlo brzo je dalo odlične rezultate. Naučila me je i kako si sama mogu pomoći. Od tada je prošlo više od deset godina, a ja nisam nikad više imala tako jakih križobolja.
U prosincu sam od Gordane opet tražila pomoć, ali sada za moju majku. Iako ima 92 godine vrlo je aktivna fizički i mentalno, koji puta pretjera s poslovima koje obavlja, ne vodeći računa o svojim mogućnostima. U prosincu se je preforsirala tako da je završila u krevetu s strašnim bolovima u kuku, nije više mogla stati na noge. Odveli smo ju kod liječnika, koji je napravio RTG i isključio prijelom/puknuće kosti. Poslao ju je kući da miruje sa jakim lijekovima protiv boli. Ništa nije pomoglo, nije mogla ni zaspati od strašnih bolova koji su se razmilili po čitavoj kralježnici, rebrima... Nakon tjedan dana bez pomaka na bolje, nazvala sam Gordanu da ju pitam za savijet. Dovezite ju-bio je njen odgovor. Uz pomoć štake i pridržavanja majka je jedva došla na terapiju. Dobila je sav mogući tretman od Gordane, Zorane i Anamarije i već nakon par dana počela je hodati bez pomoći, mada još uvijek nesigurno. Nakon sedam tretmana nije više uzimala ništa protiv bolova. Kako su došli blagdani majka je željela napraviti mali odmor od terapije. Tada se je još kretala samo po kući, nije izlazila van. Desetak dana kasnije nastavila je s terapijom, posebno bih naglasila vježbe na Huber Motion Lab-u, koje su joj razgibale cijelo tijelo i dale veću sigurnost u hodu. Mama se vratila starim navikama, obavlja poslove kao prije, izlazi i hoda bez bolova. Gordana je svoje znanje koje stalno nadograđuje, pažnju i strpljenje prenijela i na Zoranu i Anamariju, tako da ih svima od srca preporučam, ne samo za liječenje već i za prevenciju.
Draga Gordana, najljepša hvala što ste "posložili i presložili" moja leđa,nakon bolova pogovtovo u trtičnom dijelu svakodnevica bez boli je nešto novo.Nakon Vaših tretmana moje tijelo je nekako puno energije i pomatkuto je u smjeru aktivnog života bez boli.Najljepša Hvala.
Pacijentica sam Gordane Pošćić već sedmu godinu i vrlo sam zadovoljna pristupom, metodama i rezultatima. Dolazim zbog svojih kroničnih tegoba sa vratom i leđima. Zahvaljujući promišljenom, individualnom i kreativnom pristupu, uspijevam stanje održati bezbolnim, a naučila sam i neke učinkovite načine samopomoći.
Za gospođu Gordanu i njezinu ordinaciju saznala sam preko interneta i toliko pozitivnih utisaka njezinih klijenata. Moj problem su bili bolovi u donjem dijelu kralježnice. Svaki pokret kod hodanja,sjedenje pa ponekad i ležanje bili su mi agonija,o dodiru da ne pričamo. Od bolova sam se i ukočeno držala,bojala sam se napraviti bilo kakav pokret. Nakon pregleda gospođa Gordana preporučila mi je tretmane. Prva terapija bila je jako bolna, svaki dodir me bolio. No nakon par tretmana kod gospođe Ivane osjećala sam se bolje. Dobila sam i vježbe koje redovito radim. Nakon svih tretmana moji su bolovi nestali,čak i oni povremeni u vratu,napokon sam se opustila,još hodam polako,ali se više ne bojim raditi nagle pokrete. Svakako ću se opet vratiti na pokoji tretman i preporučiti je.
Prvo moram nešto priznati, a to je da sam dolaskom ovdje prvi put bio prevaren. Naime nakon dijagnoze što mi je (a boljela me noga već nekoliko mjeseci i po dobrom starom običaju nisam ništa poduzimao – jer sam osoba koja ne voli imati nikakve veze s medicinskim ustanovama i osobama koje brinu za naše zdravlje – kao samo će proći.... J, a nije L!) - naravno da sam zaboravio kako se zove boljetica koja me uhvatila – pitao sam koliko ću ja to puta morati dolaziti. Odgovor je uslijedio: „Najmanje desetak puta!" A nakon što sam saznao koliko košta svaki tretman, upotrijebio sam svoje znanje matematike, pa to pomnožio sa 10, a onda za svaki slučaj sa 15 (nikad se ne zna – kad sam jednom slomio ruku rekli su mi u bolnici da moram nositi gips 3 tjedna, a kad sam sav sretan došao na skidanje gipsa, onda su rekli da moram dobiti lagani gips još 2 tjedna – što mi je pokvarilo plivanje u moru koje obožavam , jer je ljeto već bilo uznapredovalo – no da stvar bude temeljito začinjena, nakon 2 tjedna „laganog" gipsa i skidanja, slikanja i sl. , još su me usrećili sa 10-tak dana, valjda super laganog gipsa... itd. Dakle – što reći, a da – dakle izračunao sam moj maksimalni financijski ulog u moje ozdravljenje i naravno došao do zaključka da mi taj izlet u ono što ja zovem „bolest" uopće nije trebala i da mi neće predstavljati neku osobnu radost.
No da se vratim na moje razočarenje. Nakon prvog tretmana bilo mi je malo bolje, nakon drugog više nisam imao one jače bolove, a 2-3 dana nakon trećeg sam zaključio da sam zdrav i rekao da ja više neću dolaziti! Tako sam osim vraćenog zdravlja uštedio lovu za moje druge „posebne potrebe" i nisam morao štedjeti za moje poboljšanje zdravlja. Tako, naviknut na sve one političare koji nas stalno s nečim varaju (misle valjda da nismo zlopamtila, pa ćemo opet glasati za njih!?) – ovo je bio pravi šok. POZITIVNA PREVARA!!! Tako sam nakon 2-3 godine nakon mojeg pozitivnog šoka i nostalgičnog sjećanja na Gordanu, Ana Mariju i Zoranu, odlučio ponovo imati neke bolove, sad malo na drugom mjestu. Jedva dočekavši da mi se tako nešto pojavi – ovaj put sam odmah, bez zadrške, otišao na poznatu adresu. Sad je to bilo 5 ili 6 tretmana, ali začinjeni s ugodnim masažama u kojima sam zaboravio i na sve probleme druge naravi s kojima sam danima živio.
Zaključivši da su mi moje boljetice zapravo radost života koju mogu podijeliti sa fantastičnim osobama koje se zdušno posvećuju svojem poslu i meni - kao da im je to zabava a ne posao – čvrsto sam odlučio da mi se još po koji put (nadam se nakon samo svakih nekoliko mjeseci) – javi nekakva bol, koja će se okruniti sa divnim susretom mojih lječiteljica i njegovateljica – sad već dobrih prijateljica – i da ću imati ponovo prilike doći do njih...
Zato, ne mislite na lovu koju ćete platiti, dobiti će te puno, puno više nego što ćete uložiti. Možda se vidimo tamo, ako i vas nešto zaboli, zato kad mislite da sam to ja kad tamo nekoga vidite, pitajte: „Jeste li vi onaj Milivoj koji je pisao ONO O UŽITKU BOLESTI u ožujku 2014.?" A ako tamo neki drugi srećković koji nisam ja, odgovori da nije, to će samo značiti da sam (nažalost) još uvijek zdrav i nesretan što nemam razloga ponovo dolaziti – a tu nesreću želim i vama. A ta tri anđela će valjda preboljeti to što me nema – ja teško!
Nakon godinu dana bolova u leđima, obratio sam se Gordani i njezinoj ekipi. Uslijedila su dva tretmana, i osjećam se jako dobro, bol je nestala 95%.
Gospođi Gordani obratila sam se zbog svojih tegoba u svezi s kralježnicom. Odlazila sam u specijalizirane ustanove za fizikalnu terapiju, ali moje stanje malo bi se poboljšalo, ali to nije bilo to. Pri prvom susretu gosp. Gordanu doživjela sam kao vrlo pouzdanu osobu, posvećenu svojim pacijentima. Odredila mi je terapiju i ciljane vježbe koje je samnom izvodila. Već nakon par terapija bolje sam se osjećala i tegobe koje sam imala polako su nestajale, počela sam se slobodnije kretati i konačno osjećati svoje noge. Konačno sam našla osobu kojoj mogu vjerovati, koja se u cijelosti daje svom pacijentu. I dalje po uputama kod kuće vježbam svakodnevno.
Poštovani,
Htjela bih s ovih par rečenica podijeliti svoje iskustvo s Vama. U Privatnoj praksi fizikalne terapije i rehabilitacije Gordane Pošćić počela sam terapiju od ponedjeljka 3.03. 2014. godine zbog tegoba s leđima.
Moje stanje je ocjenjeno alarmantnim: bolovi u donjem dijelu leđa koji se prenose na nogu na koju sam se teško oslanjala, što je uzrokovalo šepanje i opću slabost. Nisam mogla stati na prste i otežano na pete.
Osjećala sam bolove i u predjelu vratne kralježnice što se reflektiralo na kočenje desne ruke.
Već nakon nekoliko dana terapije osjetila sam poboljšanje: već četvrti dan se oslanjam na nogu bez bolova, hodam normalno, a i bolovi u vratnoj kralježnici gotovo su popustili.
S obzirom da nisam prvi put na tretmanu , a dolazio je i moj sin nakon povrede koljena, toplo preporučam svima koji imaju tegobe s kralježnicom da posjete Privatnu praksu fizikalne terapije i rehabilitacije gđe Gordane Pošćić i riješe ili ublaže svoje probleme.
Preporukom Silvane O. Ramljak sam došla do gospodične Gordane Poščić. Prije nego sam došlana fizikalnu terapiju bila sam kod kiropraktičara, što nije rezultiralo nekim velikim uspijehom. Također sam bila i u centru za dekompresivnu terapiju, no niti tu nisam ostvarila bitne rezultate. Kada sam se prvi put susrela s gospodičnom Gordanom odmah sam stekla povjerenje u nju, što je meni bilo jako važno. Kod nje sam došla u jako lošem stanju. Imala sam probleme s kralješnicom, prolaps diska, herniju i jako oslabljene mišiće. Bila sam jako povijena u lijevu starnu, nisam mogla hodati ni obavljati svakodnevne aktivnosti od oblačenja, obuvanja, kupanja, niti sam mogla spavati. Samo u par tretmana sam se preporodila, u jako kratkom roku uspjela me ispraviti s pomoću viježbi koje je samnom radila. Kada mi je rekla: -Gospođo Lucia niste vise kriva-, jako sam bila sretna i zadovoljna. Nakon dugih 5 mjeseci bol se smanjila u nozi, vratila mi se pokretljivost i samopouzdanje. Također smo radile i na stroju koji se zove HUBER, gdje sam ojačala mišiće. Oporavak ide savršeno i jako sam zadovoljna. Gospodični Gordani dugujem veliku zahvalnost, prije svega što me makla od operacije. Ona je doktor s puno dara, divna osoba s puno razumijevanja. Mogu samo reci da ima zlatne i iscjeliteljske ruke.
Hvala Vam velika.